Voditelji

Anamarija je psihologinja, no zapravo u duši dijete. Voli društvene igre i slaganje puzzli, zabavljaju je plišanci i igračke iz Kinder jaja, a crtiće bi mogla gledati po cijele dane. Premda kao psihologinja radi uglavnom sa starijima, obožava kad dobije priliku raditi i s djecom jer od njih uvijek puno nauči, a i predivan joj je trenutak kada djeca svoje unutrašnje, maštovite svjetove odluče podijeliti s nekim. Također ogromni je filmofil i velika joj je želja jednog dana snimiti vlastiti

Marina Musulin završila je studij Glume u Rijeci. More je oduvijek njezina velika ljubav, kao i ples. Tako je godinu dana provela u Školi izvedbenih umjetnosti na Malti, na odsjeku za kazalište i ples. U film se zaljubila kada je kao dijete prvi put pogledala Leona profesionalaca. Njezin debitantski film Krešo ove zime (2023.) je ugledao svijetlo dana u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Domenico Centrone je talijanski dokumentarist, filmski edukator i multimedijski praktičar. Nakon prvih godina prakse u industriji igranog filma u Rimu, svoj je interes preusmjerio na dokumentarne filmove proučavajući južnoameričku filmografiju te je 2015. godine diplomirao Vizualnu antropologiju s temom o kubanskim dokumentarnim filmovima. Razvijajući svoj etički i formalni pristup filmu između nekoliko zemalja Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, 2022. godine osnovao je u južnoj Italiji Studio Nuvolari kako bi nastavio karijeru nezavisnog filmskog umjetnika, edukatora i istraživača radikalnih filmskih

Melita studira nove medije i animirani film, voli špagete te slobodno vrijeme provodi sa svojim zekom Tofu. Snima filmove odavno, odkad je krenula na Frooom davne 2012., kada je počela slikati sličice koje se kreću. Slika i sličice koje se ne kreću, imala je pet samostalnih izložbi dosada, u galerijama i zagrebačkim kafićima. Provela je dio školovanja u Francuskoj stoga voli quiche i nedorečene filmove. Najdraži su joj eksperimentalni, animirani i hibridni, i svi oni prastari sa HRT3 koje joj

Evo što Hrvoje kaže o sebi: Imam osjećaj da je kao i mnogima u filmskoj industriji najteže reći ili napisati nešto o sebi, pa se pridružujem toj grupi s tamne strane filmskog prostora. Iako sam odrastao u ne filmskoj obitelji, ljubav prema svoj kulturi pa tako i filmovima je postojala i kod nas doma. Film i ja smo uz uobičajene susrete pred malim ekranom i prilikom odlazaka u kino imali kratke i intenzivnije susrete poput slučajnih statiranja, boravljenja u blizini

Prije nego je postala gledateljica filmova, Mateja je bila slušateljica i čitateljica. Prvo je slušala bajke i priče odraslih, a onda čitala romane o svemu i svačemu. S vremenom je počela pisati i tako spojila sve. Slušanjem i promatranjem okoline ubire priče oko sebe, čitanjem knjiga i gledanjem filmova uči kako ih oblikovati, a pisanjem ih stavlja na papir kako bi i drugi mogli biti dio njih. U međuvremenu je završila dramaturgiju na ADU i Komparativnu književnost i od tada

Anton Mezulić voli istraživati, propitivati i eksperimentirati. U film se zaljubio još u bakinoj videoteci, a zbog znatiželje za ljudske priče i sam je snimio nekoliko dokumentarnih filmova. U procesu izrade filma najdraži mu je sam trenutak snimanja. Moment u kojem cijeli svijet zastane, da bi trenutak unutar kadra oživio. Povremeno se samostalno igra s kamerom, a voli i mikrofonima osluškivati zvukove koji ga okružuju. Završio je režiju dokumentarnog filma na ADU u Zagrebu. Vjeruje da je život prilika za

Aleksandar Gavrilović je vlasnik Gamechucka, malog domaćeg studija koji proizvodi retro igre. Programer je, pisac i producent za mnoštvo igara u žanru avantura, uključujući “Viktor, a Steampunk Adventure”, “All You Can Eat”, i nadolazeći projekt “Trip the Ark Fantastic”. Od 2021. godine je izglasan za glavnog tajnika Klastera hrvatskih proizvođača videoigara gdje predstavlja domaću industriju videoigara.

Marijana voli riječ ‘voli’, a najviše voli kada nekoga voli. Voli proljeće, ponajviše vodu, kameru i cvijeće od trešnje. Glumica je sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Marijana misli kako je gluma isto što i život, samo što se potpuno razlikuje od njega!? Učiti, učiti i samo učiti! Smijeh je na kraju uvijek najbolji lijek! Iskustva ima i još ga stječe, rimom kroji buduće trenutke sreće! Vidimo se na FROOOM-u!

Mirnu od malena zanimaju različite umjetnosti i za sebe kaže da nema dom jer dom su joj i Osijek i Slatina i Zagreb i svako mjesto na svijetu gdje je boravila i gdje su „njezini ljudi“. Rođena Osječanka, odrasla u Slatini gdje se rodila i ljubav prema umjetnosti. Oduvijek je znala da će biti glumica. Stvarajući predstave i filmove s prijateljima u sklopu medijske družine „Bapatuljak“ zaljubila se i u film. Po struci je glumica i lutkarica te trenutno radi

Deša je psihologinja koja jako voli priče – bilo one stvarne, ljudske, proživljene; bilo one izmišljene, neobične, izmaštane – i zbog toga su joj FROOOM! radionice idealno mjesto za spajanje psihologije i filma u veselom radnom okruženju. Ponekad zna biti poprilično neodlučna, a tu svoju karakteristiku veže za to što se od malih nogu ne može odlučiti je li više dijete Splita ili dijete Dubrovnika, ali ono što svakako zna je da je dijete s mora. I dan danas uživa

Tea je po srednjoškolskom obrazovanju fotografkinja, po akademskom glumica, a po rođenju umjetnica. Vječni autsajder koji traga za svojom pripadnošću. Od Gruda, Splita, Sarajeva do Zagreba sa sobom uvijek nosi neugaslu želju za stvaranjem i istraživanjem. U glumačkom poslu je iskusila sve medije i ponosna je vlasnica umjetničke organizacije Kazališna družina EMMA, s kojom je producirala svoju monodramu „Bukača“. Sposobna, strastvena i strpljiva u prenošenju znanja. Ukratko – gdje je Tea, tu je i kreativnost.