Bok, ja sam Marta. Uglavnom se ne znam predstaviti. I uglavnom bi mi bilo najdraže predstavljati se kao student fizike ili medicine. A zapravo studiram glumu. I nikad nisam za ozbiljno htjela biti išta drugo osim glumica. Ali ako nekome trebaju instrukcije iz matematike i fizike, nema mi dražeg hobija. Osim joge, joga mi je još jedan najdraži hobi. I moj pas. I kuhanje. I čitanje. I pisanje. I gledanje predstava. I gledanje filmova. I snimanje filmova – rad pred
Jelena Ratko dolazi iz Rijeke, gdje je otkrila da voli fotografiju, pisanje i vizualno izražavanje. Kasnije se na putovanjima svijetom tijekom studija novinarstva upoznala i s filmom. Kao polaznica sudjelovala je na više od 30 filmskih i kreativnih radionica. A onda ih je počela i voditi, što joj donosi sreću i zadovoljstvo. Inspiraciju pronalazi uz more i u šumi.
Boris Vuković redatelj je kratkometražnih filmova koji su prikazivani na brojnim međunarodnim festivalima, uključujući Pula Film Festival, Dhaka International Film Festival i Immigration Film Fest. U njegovoj filmografiji posebno se ističu filmovi Izlet (2017) i Kriza (2021), prvi hrvatsko-korejski film. Trenutno razvija nekoliko projekata u području videoigara, među kojima se izdvaja njegov autorski projekt Shooting Range and Ice Cream, koji je dobio potporu Hrvatskog audiovizualnog centra kao relevantan doprinos domaćoj audiovizualnoj umjetnosti. Uz umjetnički rad, Vuković vodi radionice iz područja filma i razvoja videoigara. S
Petra Krolo rođena je 22. siječnja 2000. godine u Splitu gdje je odrasla i završila II. gimnaziju. Diplomirala je glumu na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2024. godine. Tijekom i nakon fakulteta redovito i rado sudjeluje u amaterskim i profesionalnim filmskim projektima te kazališnim produkcijama u sklopu fakulteta, a po završetku obrazovanja ostvaruje i vanjske suradnje. Priliku za bavljenje dramskom pedagogijom dobila je na četvrtoj godini fakulteta i od tada stječe raznoliko iskustvo kroz vođenje mlađih grupa u dramskim studijima, što
Igor Savatović – čovjek koji je proveo više vremena iza kamere nego ispred ogledala Igor Savatović već više od 25 godina uspješno dokazuje da se život može promatrati kroz objektiv – i to vrlo stabilno. Tijekom karijere prošao je gotovo sve moguće uloge u filmskoj i televizijskoj produkciji, osim možda one koja uključuje mirno sjedenje i nečinjenje. Kao snimatelj radio je na dokumentarnim filmovima, kratkim igranim filmovima, reklamama, korporativnim videima i glazbenim spotovima. Snimio je oko 500 epizoda različitih TV
Anamarija je psihologinja, no zapravo u duši dijete. Voli društvene igre i slaganje puzzli, zabavljaju je plišanci i igračke iz Kinder jaja, a crtiće bi mogla gledati po cijele dane. Premda kao psihologinja radi uglavnom sa starijima, obožava kad dobije priliku raditi i s djecom jer od njih uvijek puno nauči, a i predivan joj je trenutak kada djeca svoje unutrašnje, maštovite svjetove odluče podijeliti s nekim. Također ogromni je filmofil i velika joj je želja jednog dana snimiti vlastiti
Marina Musulin završila je studij Glume u Rijeci. More je oduvijek njezina velika ljubav, kao i ples. Tako je godinu dana provela u Školi izvedbenih umjetnosti na Malti, na odsjeku za kazalište i ples. U film se zaljubila kada je kao dijete prvi put pogledala Leona profesionalaca. Njezin debitantski film Krešo ove zime (2023.) je ugledao svijetlo dana u zagrebačkom Dokukinu KIC.
Domenico Centrone je talijanski dokumentarist, filmski edukator i multimedijski praktičar. Nakon prvih godina prakse u industriji igranog filma u Rimu, svoj je interes preusmjerio na dokumentarne filmove proučavajući južnoameričku filmografiju te je 2015. godine diplomirao Vizualnu antropologiju s temom o kubanskim dokumentarnim filmovima. Razvijajući svoj etički i formalni pristup filmu između nekoliko zemalja Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, 2022. godine osnovao je u južnoj Italiji Studio Nuvolari kako bi nastavio karijeru nezavisnog filmskog umjetnika, edukatora i istraživača radikalnih filmskih
Melita studira nove medije i animirani film, voli špagete te slobodno vrijeme provodi sa svojim zekom Tofu. Snima filmove odavno, odkad je krenula na Frooom davne 2012., kada je počela slikati sličice koje se kreću. Slika i sličice koje se ne kreću, imala je pet samostalnih izložbi dosada, u galerijama i zagrebačkim kafićima. Provela je dio školovanja u Francuskoj stoga voli quiche i nedorečene filmove. Najdraži su joj eksperimentalni, animirani i hibridni, i svi oni prastari sa HRT3 koje joj
Evo što Hrvoje kaže o sebi: Imam osjećaj da je kao i mnogima u filmskoj industriji najteže reći ili napisati nešto o sebi, pa se pridružujem toj grupi s tamne strane filmskog prostora. Iako sam odrastao u ne filmskoj obitelji, ljubav prema svoj kulturi pa tako i filmovima je postojala i kod nas doma. Film i ja smo uz uobičajene susrete pred malim ekranom i prilikom odlazaka u kino imali kratke i intenzivnije susrete poput slučajnih statiranja, boravljenja u blizini
Prije nego je postala gledateljica filmova, Mateja je bila slušateljica i čitateljica. Prvo je slušala bajke i priče odraslih, a onda čitala romane o svemu i svačemu. S vremenom je počela pisati i tako spojila sve. Slušanjem i promatranjem okoline ubire priče oko sebe, čitanjem knjiga i gledanjem filmova uči kako ih oblikovati, a pisanjem ih stavlja na papir kako bi i drugi mogli biti dio njih. U međuvremenu je završila dramaturgiju na ADU i Komparativnu književnost i od tada
Anton Mezulić voli istraživati, propitivati i eksperimentirati. U film se zaljubio još u bakinoj videoteci, a zbog znatiželje za ljudske priče i sam je snimio nekoliko dokumentarnih filmova. U procesu izrade filma najdraži mu je sam trenutak snimanja. Moment u kojem cijeli svijet zastane, da bi trenutak unutar kadra oživio. Povremeno se samostalno igra s kamerom, a voli i mikrofonima osluškivati zvukove koji ga okružuju. Završio je režiju dokumentarnog filma na ADU u Zagrebu. Vjeruje da je život prilika za
