Evo što Hrvoje kaže o sebi: Imam osjećaj da je kao i mnogima u filmskoj industriji najteže reći ili napisati nešto o sebi, pa se pridružujem toj grupi s tamne strane filmskog prostora. Iako sam odrastao u ne filmskoj obitelji, ljubav prema svoj kulturi pa tako i filmovima je postojala i kod nas doma. Film i ja smo uz uobičajene susrete pred malim ekranom i prilikom odlazaka u kino imali kratke i intenzivnije susrete poput slučajnih statiranja, boravljenja u blizini
Prije nego je postala gledateljica filmova, Mateja je bila slušateljica i čitateljica. Prvo je slušala bajke i priče odraslih, a onda čitala romane o svemu i svačemu. S vremenom je počela pisati i tako spojila sve. Slušanjem i promatranjem okoline ubire priče oko sebe, čitanjem knjiga i gledanjem filmova uči kako ih oblikovati, a pisanjem ih stavlja na papir kako bi i drugi mogli biti dio njih. U međuvremenu je završila dramaturgiju na ADU i Komparativnu književnost i od tada
Anton Mezulić voli istraživati, propitivati i eksperimentirati. U film se zaljubio još u bakinoj videoteci, a zbog znatiželje za ljudske priče i sam je snimio nekoliko dokumentarnih filmova. U procesu izrade filma najdraži mu je sam trenutak snimanja. Moment u kojem cijeli svijet zastane, da bi trenutak unutar kadra oživio. Povremeno se samostalno igra s kamerom, a voli i mikrofonima osluškivati zvukove koji ga okružuju. Završio je režiju dokumentarnog filma na ADU u Zagrebu. Vjeruje da je život prilika za
Aleksandar Gavrilović je vlasnik Gamechucka, malog domaćeg studija koji proizvodi retro igre. Programer je, pisac i producent za mnoštvo igara u žanru avantura, uključujući “Viktor, a Steampunk Adventure”, “All You Can Eat”, i nadolazeći projekt “Trip the Ark Fantastic”. Od 2021. godine je izglasan za glavnog tajnika Klastera hrvatskih proizvođača videoigara gdje predstavlja domaću industriju videoigara.
Marijana voli riječ ‘voli’, a najviše voli kada nekoga voli. Voli proljeće, ponajviše vodu, kameru i cvijeće od trešnje. Glumica je sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Marijana misli kako je gluma isto što i život, samo što se potpuno razlikuje od njega!? Učiti, učiti i samo učiti! Smijeh je na kraju uvijek najbolji lijek! Iskustva ima i još ga stječe, rimom kroji buduće trenutke sreće! Vidimo se na FROOOM-u!
Mirnu od malena zanimaju različite umjetnosti i za sebe kaže da nema dom jer dom su joj i Osijek i Slatina i Zagreb i svako mjesto na svijetu gdje je boravila i gdje su „njezini ljudi“. Rođena Osječanka, odrasla u Slatini gdje se rodila i ljubav prema umjetnosti. Oduvijek je znala da će biti glumica. Stvarajući predstave i filmove s prijateljima u sklopu medijske družine „Bapatuljak“ zaljubila se i u film. Po struci je glumica i lutkarica te trenutno radi
Deša je psihologinja koja jako voli priče – bilo one stvarne, ljudske, proživljene; bilo one izmišljene, neobične, izmaštane – i zbog toga su joj FROOOM! radionice idealno mjesto za spajanje psihologije i filma u veselom radnom okruženju. Ponekad zna biti poprilično neodlučna, a tu svoju karakteristiku veže za to što se od malih nogu ne može odlučiti je li više dijete Splita ili dijete Dubrovnika, ali ono što svakako zna je da je dijete s mora. I dan danas uživa
Tea je po srednjoškolskom obrazovanju fotografkinja, po akademskom glumica, a po rođenju umjetnica. Vječni autsajder koji traga za svojom pripadnošću. Od Gruda, Splita, Sarajeva do Zagreba sa sobom uvijek nosi neugaslu želju za stvaranjem i istraživanjem. U glumačkom poslu je iskusila sve medije i ponosna je vlasnica umjetničke organizacije Kazališna družina EMMA, s kojom je producirala svoju monodramu „Bukača“. Sposobna, strastvena i strpljiva u prenošenju znanja. Ukratko – gdje je Tea, tu je i kreativnost.
Lucija je rođena 1997. godine u znaku ribe. Stoga i obožava ploviti, bilo morem, bilo u mislima. Po struci glumica, a njen djed bi rekao ‘glupica’. Voli se igrati, bacati na glavu i stvarati moguće iz nemogućeg. Iskustvo je stekla tokom studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na dramskim radionicama pod vodstvom Leona Lučeva i Petre Radin u sklopu Zlarinskog ljeta i Dječje Republike, a danas je ona ta koja putem radionica djeci pomaže da se zaljube u glumu,
Rođena je 1988. godine. U Puli nakon studija montaže nastavlja istraživati kreativne mogućnosti filmskog jezika. Radno iskustvo stekla je na mnogobrojnim i raznovrsnim projektima, a filmskom materijalu najviše voli pristupiti kroz igru i eksperiment. U slobodno vrijeme bavi se izradom keramike, a najbolje joj ideje padaju na pamet u dugim šetnjama sa psom.
Ovo je Nada Kovačević koja se rodila na vrijeme. Možemo također reći kako je vrijeme nije pregazilo. Prkoseći vremenu bavi se plivanjem unatraške i roni na dah i bez daha vjerujući kako će tek doći njeno vrijeme. Krati vrijeme tako što krade vrijeme u slobodnom vremenu i sebe i drugih. Držeći korak s vremenom voli lagati i izmišljati. O istini se, kaže, ne da raspravljati. Ukratko ne gubite vrijeme, upišite početnu radionicu Froooma i doznat će te sve u svoje
Iva kroz montažu pokušava doći do skrivenih dubina filma. Voli priče o osjećajima i misteroznim pojavama, voli igre svjetla i sjene. Može dugo gledati i analizirati filmove, a ponekad se voli samo izgubiti u tišini i razmišljati. Nakon studija montaže, počinje djelovati u Kinoklubu Zagreb, gdje se osjeća kao doma. Kao filmski autor voli istraživati nove forme, a jedna od njih je film esej, koju ujedno vodi i kao radionicu u KKZ-u. U Frooom! školi vodi majstorske radionice (da, pogodili
