Deša je psihologinja koja jako voli priče – bilo one stvarne, ljudske, proživljene; bilo one izmišljene, neobične, izmaštane – i zbog toga su joj FROOOM! radionice idealno mjesto za spajanje psihologije i filma u veselom radnom okruženju. Ponekad zna biti poprilično neodlučna, a tu svoju karakteristiku veže za to što se od malih nogu ne može odlučiti je li više dijete Splita ili dijete Dubrovnika, ali ono što svakako zna je da je dijete s mora. I dan danas uživa
Tea je po srednjoškolskom obrazovanju fotografkinja, po akademskom glumica, a po rođenju umjetnica. Vječni autsajder koji traga za svojom pripadnošću. Od Gruda, Splita, Sarajeva do Zagreba sa sobom uvijek nosi neugaslu želju za stvaranjem i istraživanjem. U glumačkom poslu je iskusila sve medije i ponosna je vlasnica umjetničke organizacije Kazališna družina EMMA, s kojom je producirala svoju monodramu „Bukača“. Sposobna, strastvena i strpljiva u prenošenju znanja. Ukratko – gdje je Tea, tu je i kreativnost.
Lucija je rođena 1997. godine u znaku ribe. Stoga i obožava ploviti, bilo morem, bilo u mislima. Po struci glumica, a njen djed bi rekao ‘glupica’. Voli se igrati, bacati na glavu i stvarati moguće iz nemogućeg. Iskustvo je stekla tokom studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na dramskim radionicama pod vodstvom Leona Lučeva i Petre Radin u sklopu Zlarinskog ljeta i Dječje Republike, a danas je ona ta koja putem radionica djeci pomaže da se zaljube u glumu,
Rođena je 1988. godine. U Puli nakon studija montaže nastavlja istraživati kreativne mogućnosti filmskog jezika. Radno iskustvo stekla je na mnogobrojnim i raznovrsnim projektima, a filmskom materijalu najviše voli pristupiti kroz igru i eksperiment. U slobodno vrijeme bavi se izradom keramike, a najbolje joj ideje padaju na pamet u dugim šetnjama sa psom.
Ovo je Nada Kovačević koja se rodila na vrijeme. Možemo također reći kako je vrijeme nije pregazilo. Prkoseći vremenu bavi se plivanjem unatraške i roni na dah i bez daha vjerujući kako će tek doći njeno vrijeme. Krati vrijeme tako što krade vrijeme u slobodnom vremenu i sebe i drugih. Držeći korak s vremenom voli lagati i izmišljati. O istini se, kaže, ne da raspravljati. Ukratko ne gubite vrijeme, upišite početnu radionicu Froooma i doznat će te sve u svoje
Iva kroz montažu pokušava doći do skrivenih dubina filma. Voli priče o osjećajima i misteroznim pojavama, voli igre svjetla i sjene. Može dugo gledati i analizirati filmove, a ponekad se voli samo izgubiti u tišini i razmišljati. Nakon studija montaže, počinje djelovati u Kinoklubu Zagreb, gdje se osjeća kao doma. Kao filmski autor voli istraživati nove forme, a jedna od njih je film esej, koju ujedno vodi i kao radionicu u KKZ-u. U Frooom! školi vodi majstorske radionice (da, pogodili
Pavle u svoje slobodno vrijeme voli otkrivati, pisati i osluškivati raznorazne priče. A što je stariji, sve mu više uspijeva da većinu svoga vremena naziva slobodnim. Ostalo vrijeme trudi se, koliko je u njegovoj moći, da pomogne velikima i malima da postanu glavni likovi u svojim pričama, a ne da većinu života provedu kao sporedni likovi u tuđim. Voli se igrati i zato voli Frooom! radionice. Malo više o Pavlu Perkoviću.
Dubravka je od djetinjstva živjela u svijetu priča, knjiga i filmova. Kad je malo narasla, upisala je Akademiju dramske umjetnosti kako bi naučila više o fotografiji, snimanju i svjetlu. Do sada je imala prilike raditi na kratkim i dugim igranim filmovima u raznim ulogama, dokumentarnim i animiranim filmovima te raznim drugim video i TV formama, kao i u kazalištu kao dizajnerica svjetla. Iako je akademiju davno završila, još uvijek uči o filmu i pričanju priča. Zahvaljujući dobrim učiteljima koje je
Zove se Luka. Od malena svira gitaru. Živi u glazbenom studiju. Studio je nekada bio djedova stolarska radiona gdje je proveo dobar dio djetinjstva. S 9 godina je dobio svoje prvo PC 386 računalo koje je tada presudilo gitari i stolariji. Nakon informatičke gimnazije i Građevinskog fakulteta uspio je objediniti svoje najveće strasti i postati unikatan stručnjak koji posjeduje umijeća glazbenika, inženjera zvuka, akustičara i informatičara. Imao je sreće da radi s velikim glazbenicima poput Matije Dedića i Vesne Pisarović,
Na unutra: Vjeran stalno vrti filmove u glavi, premješta likove i njihove radnje, uvijek u potrazi za još ne-viđenom sličicom u pokretu. U osnovnoj školi zaljubio se u film preko ušiju, i to u jednoj piratskoj videoteci u susjedstvu. Vikendom je imao pravo na tri VHS-a plus jedan gratis. Uvijek su od četiri vehaesice dvije bili hororci, a kasnije su se u Vjeranov filmski svijet ušuljali i drugi filmski žanrovi. Na svoj put filmskog neodrastanja nakon nekoliko stranputica Vjeran je
Ines završava studij psihologije u Zagrebu koji ju je osvojio i zamijenio joj Novi Vinodolski u kojem je odrasla. Kroz studij je često volontirala s djecom, i to su joj najljepša iskustva, ali i dalje joj je neobično ako joj kažu „teta“. Kroz osnivanje i rad u udruzi „kako si?“ naučila je koordinirati timove te stekla nove vještine, ali i izbrusila neke stare kao što su pisanje i pregledavanje odgovora za e-savjetovanje. Najviše voli igrati društvene igre i u tome
Ivor Šonje, rođen je davne 1991. u Zagrebu, a montažom se počeo baviti iz hobija još u osnovnoj školi. Nakon završetka srednje škole, znajući da nije još zreo za rad na filmu, krenuo je studirati filozofiju kako bi mentalno očvrsnuo i skupio kakvo-takvo znanje koje će kasnije primjeniti na film. Ivor je danas magistar montaže, a do sada je radio na velikom broju dokumentarnih i kratkometražnih filmova, dokumentarnih serijala kao glavni montažer te je autor i montažer glazbenih spotova i
