Imam osjećaj da je kao i mnogima u filmskoj industriji najteže reći ili napisati nešto o sebi, pa se pridružujem toj grupi s tamne strane filmskog prostora. Iako sam odrastao u ne filmskoj obitelji, ljubav prema svoj kulturi pa tako i filmovima je postojala i kod nas doma. Film i ja smo uz uobičajene susrete pred malim ekranom i prilikom odlazaka u kino imali kratke i intenzivnije susrete poput slučajnih statiranja, boravljenja u blizini ili na filmskim setovima koji su se nalazili pored naše obiteljske vikendice. Ti susreti su sve do početka srednje škole bili dio neke igre. Od srednje škole, od moje četrnaeste godine nadalje počeo je moj profesionalni rad prvo na Omladinskom radiju, odnosno Radiju 101 pa na lokalnoj televiziji i onda na filmovima, serijama, spotovima i reklamama, koprodukcijama i mojim produkcijama. Radio sam u svim sektorima filmske i video proizvodnje tonu, kameri, rasvjeti, režiji, scenografiji, kostimografiji, maski, produkciji i puno puno drugih uključujući i kaskaderski posao, specijalne efekte i animaciju. Sve me interesiralo i prema ničemu nisam imao strah, barem ne onaj strah koji je bio veći od moje radoznalosti, a kad bi se to i dogodilo uvijek je uz mene bio netko tko je znao moje mogućnosti i kako se to kaže “bacio bi me u vatru“, na čemu sam im zahvalan. Kroz filmski posao upoznao sam razne ljude i njihova razna zanimanja, velike glumce i režisere, suradnike koji su radili filmske klasike i od svih njih naučio ponešto. Kroz svih tih 36 godina rada shvatio sam da je filmska ekipa moja druga obitelj i da kad složno radimo nema stvari koje iz ideje i mašte ne možemo pretvoriti u film.