Na unutra: Vjeran stalno vrti filmove u glavi, premješta likove i njihove radnje, uvijek u potrazi za još ne-viđenom sličicom u pokretu. U osnovnoj školi zaljubio se u film preko ušiju, i to u jednoj piratskoj videoteci u susjedstvu. Vikendom je imao pravo na tri VHS-a plus jedan gratis. Uvijek su od četiri vehaesice dvije bili hororci, a kasnije su se u Vjeranov filmski svijet ušuljali i drugi filmski žanrovi. Na svoj put filmskog neodrastanja nakon nekoliko stranputica Vjeran je išao paralelnom cestom, jedna koja je od knjige do knjige vodila do diplomskog rada o Stravi i užasu na filmu, a druga koja je vodila živom iskustvu pravljenja filmova, suzama i smijehu, znoju i krvi nad snimanjem, rezanjem i lijepljenjem živih pokretnih sličica. Nakon svega toga Vjeran se jednostavno zarazio filmom i postao filmoholičar.
Na van: Diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2003. kao autor realizirao nekoliko filmova, kratki igrani film „Kad se smrkne“ (2003.), cjelovečernji kino distriburani igrani film „Odredište nepoznato“(2011.), kratki eksperimentalni “Barefoot” (2012.), te kratki igrani “Sava raka tika taka” (2018.). U sklopu programa Kinokluba Zagreb organizirao je i vodio autorske filmske radionice poput radionice „Film ceste – radionica pozadinske projekcije“ koja je rezultirala sa 7 kratkih igranih filmova, te radionice „Brcko u Zagrebu -rekonstrukcija prvog hrvatskog igranog filma“ koja je rezultirala s tri scenarija za filmski omnibus pod nazivom „Povratak Brcka“. Vodio filmske analize i edukacijske programe za učenike osnovnih škola u sklopu projekta Sedmi kontinent. Kao snimatelj i režiser radio je na nekoliko filmskih i video projekata.
