Ines završava studij psihologije u Zagrebu koji ju je osvojio i zamijenio joj Novi Vinodolski u kojem je odrasla. Kroz studij je često volontirala s djecom, i to su joj najljepša iskustva, ali i dalje joj je neobično ako joj kažu „teta“. Kroz osnivanje i rad u udruzi „kako si?“ naučila je koordinirati timove te stekla nove vještine, ali i izbrusila neke stare kao što su pisanje i pregledavanje odgovora za e-savjetovanje. Najviše voli igrati društvene igre i u tome je ništa ne može pokolebati, osim ako do nje došeta neki pas – tada sve osim njega pada u drugi plan.
Menu
