Voditelji

Voliš crtati? A zatvorenih očiju? Lijevom rukom? Prijatelju na leđima? Miloš Tomić nam dolazi iz Ljubljane i Beograda postaviti ti prepreke. Miloš ne voli gumicu. Miloš voli greške. Miloš također voli i film. A kakve veze ovo ima s filmom? To ćeš saznati na Miloševim radionicama… Miloš Tomić filmski je redatelj iz Ljubljane, rođen u Beogradu, koji kao animator i multimedijalni umjetnik djeluje na sjecištu filma, vizualnih umjetnosti i edukacije za djecu, mlade i odrasle. Studirao je filmsku režiju u Beogradu,

Anton Mezulić voli istraživati, propitivati i eksperimentirati. U film se zaljubio još u bakinoj videoteci, a zbog znatiželje za ljudske priče i sam je snimio nekoliko dokumentarnih filmova. U procesu izrade filma najdraži mu je sam trenutak snimanja. Moment u kojem cijeli svijet zastane, da bi trenutak unutar kadra oživio. Povremeno se samostalno igra s kamerom, a voli i mikrofonima osluškivati zvukove koji ga okružuju. Završio je režiju dokumentarnog filma na ADU u Zagrebu. Vjeruje da je život prilika za

Ivan voli crtati. Stvarno voli crtati. Dok ne crta, onda nešto gradi ili sadi. Voli prirodu, bilje i dobru glazbu. U svojoj karijeri bavio se arhitekturom, grafičkim dizajnom, ilustracijom, izradom videoigara, osmišljavanjem kreativnih radionica za djecu i mlade i organizacijom edukativnih projekata u suradnji s Veleposlanstvom SAD-a u Hrvatskoj. Vlasnik je obrta MALINE.HR i član Ateliera Koprivnica. Također je radio kao predavač na Sveučilištu Algebra-Bernays i sudjelovao u brojnim projektima vezanim uz kulturne i kreativne industrije i poduzetništvo. Ali ipak

Bok, ja sam Marta. Uglavnom se ne znam predstaviti. I uglavnom bi mi bilo najdraže predstavljati se kao student fizike ili medicine. A zapravo studiram glumu. I nikad nisam za ozbiljno htjela biti išta drugo osim glumica. Ali ako nekome trebaju instrukcije iz matematike i fizike, nema mi dražeg hobija. Osim joge, joga mi je još jedan najdraži hobi. I moj pas. I kuhanje. I čitanje. I pisanje. I gledanje predstava. I gledanje filmova. I snimanje filmova – rad pred

Siniša Jakovčević je kao dječak svirao klarinet u limenoj glazbi, kao tinejdžer gitaru, pjevao u rock bendu i pisao svoje prve pjesme. Kasnije je priče počeo pričati svjetlom – kao dizajner rasvjete kazališnih predstava, plesnih i multimedijskih projekata, a zatim i kroz režiju dokumentarnog filma Danubiana. Iskusio je da svjetlo priča priču jednako snažno kao riječ ili glazba. Danas, uz umjetnički rad, djeluje kao psihoterapeut i autor knjige Živo Zlo, istražuje unutarnje svjetove ljudi, odgovornost i mogućnosti unutarnje promjene. U

Alma Mimica je završila preddiplomski studij animiranog filma i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Stop motion animacijom se počela baviti na odsjeku animacije na Fakultetu za medije i novinarstvo u Voldi, u Norveškoj. Od 2016. radi kao freelance animator. Osim animacije, bavi se scenografijom i izradom lutaka te vodi radionice stop-animacije za djecu i mlade. Trenutno pohađa diplomski studij likovne pedagogije na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. Od 2024. vodi majstorske i napredne Frooom! filmske radionice u

Anamarija je psihologinja, no zapravo u duši dijete. Voli društvene igre i slaganje puzzli, zabavljaju je plišanci i igračke iz Kinder jaja, a crtiće bi mogla gledati po cijele dane. Premda kao psihologinja radi uglavnom sa starijima, obožava kad dobije priliku raditi i s djecom jer od njih uvijek puno nauči, a i predivan joj je trenutak kada djeca svoje unutrašnje, maštovite svjetove odluče podijeliti s nekim. Također ogromni je filmofil i velika joj je želja jednog dana snimiti vlastiti

Domenico Centrone je talijanski dokumentarist, filmski edukator i multimedijski praktičar. Nakon prvih godina prakse u industriji igranog filma u Rimu, svoj je interes preusmjerio na dokumentarne filmove proučavajući južnoameričku filmografiju te je 2015. godine diplomirao Vizualnu antropologiju s temom o kubanskim dokumentarnim filmovima. Razvijajući svoj etički i formalni pristup filmu između nekoliko zemalja Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, 2022. godine osnovao je u južnoj Italiji Studio Nuvolari kako bi nastavio karijeru nezavisnog filmskog umjetnika, edukatora i istraživača radikalnih filmskih

Mia Zara je prohodala i progovorila u kazalištu. Kćer je lutkara pa je svog tatu vodila do posla i natrag i najviše voljela gledati predstave iz kazališnih ulica. I danas ih tako gleda, jer ih sada, kao odrasla osoba i igra. Akademiju dramske umjetnosti završila je u Sydneyu, Australiji gdje joj je otkriven neizlječivi poremećaj skakanja sa jednog kontinenta na drugi. Skoknula je tako i u London gdje je gradila kazališnu karijeru i našla svoje mjesto u Second Skin teatru. 

Melita studira nove medije i animirani film, voli špagete te slobodno vrijeme provodi sa svojim zekom Tofu. Snima filmove odavno, odkad je krenula na Frooom davne 2012., kada je počela slikati sličice koje se kreću. Slika i sličice koje se ne kreću, imala je pet samostalnih izložbi dosada, u galerijama i zagrebačkim kafićima. Provela je dio školovanja u Francuskoj stoga voli quiche i nedorečene filmove. Najdraži su joj eksperimentalni, animirani i hibridni, i svi oni prastari sa HRT3 koje joj

Marina Musulin završila je studij Glume u Rijeci. More je oduvijek njezina velika ljubav, kao i ples. Tako je godinu dana provela u Školi izvedbenih umjetnosti na Malti, na odsjeku za kazalište i ples. U film se zaljubila kada je kao dijete prvi put pogledala Leona profesionalaca. Njezin debitantski film Krešo ove zime (2023.) je ugledao svijetlo dana u zagrebačkom Dokukinu KIC.